Zagrebačka uspinjača

Zagrebačka uspinjača spaja zagrebački Gornji i Donji grad.

Donja stanica nalazi se u Tomićevoj ulici (koja izlazi na Ilicu), a gornja stanica nalazi se

na Strossmayerovom šetalištu, podno kule Lotrščak.

Zagrebačka uspinjača jedna je od turističkih atrakcija u Zagrebu.

S prugom dugom 66 metara, poznata je i kao najkraća žičana željeznica na svijetu namijenjena javnom prometu.

Službeno je puštena u pogon 8. listopada 1890. godine, a s radom je počela 23. travnja 1893.godine.

Isprva je bila na parni pogon koji je 1934. godine zamijenjen električnim.

Budući da je do danas u cijelosti zadržala prvobitni vanjski izgled i građevnu konstrukciju, a i većinu tehničkih svojstava koja su joj dali graditelji, zagrebačka je uspinjača zakonski zaštićena kao spomenik kulture.

Danas o zagrebačkoj uspinjači brine Zagrebački električni tramvaj (ZET).

Uspinjača ima dva vagona, svaki kapaciteta 28 putnika (16 sjedećih i 12 stajaćih mjesta).

Dužina kola preko odbojnika je 5640 mm, osnovni razmak 3700 mm, a težina praznih kola je 5,05 tona. Nosivost im je 2240 kg.

Električni pogonski motor nalazi se u gornjoj postaji, ima snagu od 28,5 kW, napajan istosmjernom strujom napona 400 V, a radi 720 okretaja u minuti. Najveća dopuštena brzina uspinjače je 1,5 m/s.

Vožnja traje 64 sekundi. Uspinjača svladava visinsku razliku od 30,5 metara na usponu od 52 posto (gornja stanica je na 156,5 m nadmorske visine, a donja na 126 m).

Uspinjača je sagrađena kao kosi vijadukt od osam polukružnih otvora duljine 2,5 metra, od opeke s vapnenim mortom.

Usprkos kontinuiranom mehaničkom opterećenju, ta prastara konstrukcija do današnjih dana nije pokazala znakove bilo kakvih tehničkih deformacija,

a u nekima od onih polukružnih otvora danas su umjetničke galerije i prodavaonice suvenira.

Na betonskoj površini vijadukta nalaze se dva kolosjeka (na svakom se nalazi jedan vagon) s tračnicama duljine 66 metara i širine 1200 mm.

Vučno uže je promjera 22 mm.